Priručnik za data novinarstvo 1.0
Loading

Izvještavanje o javnom budžetu na OpenSpending.org

Jonathan je došao u Open Knowledge Foundation 2007. sa projektnim prijedlogom napisanim na jednoj stanici pod nazivom Gdje odlazi moj novac?. Cilj tog projekta je bio da građanima UK-a pomogne da razumiju kako se troše javni fondovi. Ovo je bio samo koncept za veći projekat u sklopu kojeg bi se vizualno predstavile javne informacije, baziran na inovativnom radu koji je 1940-ih obavljan na institutu Isotype Otta i Marie Neurath.

Figure 8. Gdje odlazi moj novac? (Open Knowledge Foundation)

Projekat Gdje odlazi moj novac? korisnicima omogućava da istraže javne podatke iz raznih izvora koristeći intuitivne besplatne alate. Osvojili smo nagradu za pomoć pri razvoju prototipa ovog projekta, a kasnije smo od 4IP inicijative kanala Channel 4 dobili poziv da to pretvorimo u punopravnu web aplikaciju. Guru za informacijski dizajn, David McCandless (iz Information is Beautiful) je kreirao nekoliko različitih pregleda podataka koji su ljudima pomogli da nađu smisao u velikim brojkama – uključujući i ´Analiza po zemljama i regionalna analiza´ koja pokazuje kako je novac raspoređen u različitim dijelovima zemlje, kao i "Kruh naš svagdašnji", koji građanima pokazuje iznos koji dnevno plaćaju za porez izražen u funtama i penijima.

Figure 9. Proračun poreza "Kruh naš svagdašnji" u sklopu projekta Gdje odlazi moj novac? (Open Knowledge Foundation)

U to vrijeme su sveti gral za ovaj projekat predstavljali podaci Kombinovanog onlajn informacionog sistema (COINS: Combined Online Information System, najsveobuhvatnija i najdetaljnjija baza podataka o finansijama vlade UK-a dostupna korisnicima. U saradnji sa Lisom Evans (prije nego što se pridružila timu Guardianovog Databloga), Julianom Toddom i Francisom Irvingom (sada poznatom po Scraperwiki-ju), Martinom Rosenbaumom (BBC) i drugima, poslali smo mnogobrojne zahtjeve za pristup podacima od kojih su mnogi bili bezuspješni (sagu je sa strane djelomično opisala Lisa).

Kada su sredinom 2010. podaci konačno objavljeni, to se smatralo dobitnim potezom za zagovarače transparentnosti. Dobili smo pristup podacima koje možemo uključiti u našu web aplikaciju i kada je ta činjenica objavljena, dobili smo i značajnu pažnju štampe. Na dan objavljivanja, desetine novinara se pojavilo na našem IRC kanalu kako bi postavljali pitanja o aplikaciji, te da se raspitaju kako da je otvore i pretražuju (fajlovi su bili teški po nekoliko desetina gigabajta). I dok su neki stručnjaci tvrdili da je ovo objavljivanje masovnih informacija toliko komplikovano da su kao posljedica transparentnosti zapravo nastali nejasni podaci, mnogi hrabri novinari su se zarovili u podatke kako bi svojim čitaocima pružili jedinstvenu sliku o tome kako se troše javni fondovi. Guardian je na svom blogu uživo izvještavao o objavljivanju ovog projekta, a i mnogi drugi mediji su pisali o tome, te ponudili analize i rezultate koje su izvukli iz podataka.

Ubrzo zatim smo počeli primati zahtjeve i upite o tome kako pokrenuti slične projekte u drugim zemljama širom svijeta. Nedugo nakon što je pokrenut OffenerHaushalt – jedna verzija ovog projekta primijenjena na njemački državni budžet koju je kreirao Friedrich Lindenberg – pokrenuli smo i OpenSpending, međunarodnu verziju projekta, sa ciljem da korisnicima pomognemo da mapiraju javnu potrošnju širom svijeta, baš kao što im OpenStreetMap pomaže da mapiraju geografske značajke. Talentovani Gregor Aisch nam je pomogao da implementiramo novi dizajn koji je djelomično zasnovan na originalnom dizajnu Davida McCandlessa.

Figure 10. OffenerHaushalt, njemačka verzija projekta Gdje odlazi moj novac? (Open Knowledge Foundation)

Za projekat OpenSpending smo naporno radili sa novinarima kako bismo nabavili, obuhvatili, objasnili i javnosti predstavili podatke o potrošnji. OpenSPending je prije svega ogromna pretraživa baza podataka o javnoj potrošnji – sadrži i informacije o proračunu i o transakcijama i stvarnim izdacima. Povrh svega, urađene su nesvakidašnje vizualizacije kao što su mape predstavljene pravougaonicima (treemap) i balonima (bubble tree), tako da se bilo ko može učitati podatke vezane za njihovo lokalno vijeće i iz njih napraviti svoju vizualizaciju.

U početku smo mislili da će potražnja za nekim našim sofisticiranijim vizualizacijama biti veća, ali smo nakon razgovora sa novinskim organizacijama uvidjeli da prvo trebamo zadovoljiti potrebe za osnovnim stvarima, kao što je ubacivanje dinamičkih tabela u njihove postove na blogovima. Pošto smo žarko željeli podržati novinske organizacije da uz svoje priče objave i podatke koji će biti dostupni javnosti – izgradili smo dodatak i za to.

Prvi set podataka smo objavili otprilike u isto vrijeme kada se održavao prvi Međunarodni festival novinarstva u Peruđi. Grupa programera, novinara i državnih službenika je zajedno na OpenSpending platformu učitala podatke iz Italije, što je omogućilo bogat uvid u to kako je potrošnja raspoređena po središnjim, regionalnim i lokalnim upravama. Ovo je objavljeno u medijima Il Fatto Quotidiano, Il Post, La Stampa, Repubblica, Wired Italia, kao i u Guardianu

Figure 11. Italijanska verzija projekta Gdje odlazi moj novac? (La Stampa)

U 2011. smo sarađivali sa projektom Objavite šta finansirate i Institutom za prekomorski razvoj kako bismo mapirali sredstva pomoći Ugandi u periodu od 2003. do 2006. Ovo je bila novina, jer ste prvi put mogli vidjeti tokove sredstava pomoći zajedno sa državnim budžetom – tako ste mogli vidjeti u kolikoj se mjeri prioriteti donatora poklapaju sa prioritetima vlada. Došli smo do nekih interesantnih zaključaka - pokazalo se, naprimjer, da programe borbe protiv HIV-a i planiranja porodice skoro u potpunosti finansiraju strani donatori. Guardian je pisao o tome.

Radili smo i sa nevladinim organizacijama i aktivističkim grupama kako bismo podatke o potrošnji uporedili sa drugim izvorima informacija. Naprimjer, Privacy International nam se obratio sa ogromnim spiskom firmi koje se bave tehnologijom za nadzor i spiskom agencija koje učestvuju na poznatom međunarodnom sajmu tehnologije za nadzor, u žargonu poznatom kao ˝bal prisluškivača˝. Sistematičnim upoređivanjem imena firmi i setova podataka o potrošnji, bilo je moguće identifikovati koje firme su imale ugovore sa vladom, što je značilo da se onda možemo pozvati na Zakon o slobodi pristupu informacijama i uputiti im zahtjeve za informacijama. O ovome je pisao Guardian.

Trenutno u sklopu projekta Priče o potrošnji radimo na povećanju fiskalne pismenosti novinara i javnosti. Ovaj projekat korisnicima omogućava da podatke o javnoj potrošnji povežu sa pričama vezanim za javnu potrošnju i tako vide brojke koje stoje iza vijesti i vijesti koje stoje iza brojki.

U radu na ovom polju, naučili smo sljedeće:

  • • Novinari često nisu naviknuti na rad sa sirovim podacima i mnogi ih ne smatraju neophodnom bazom za svoje priče. Izvlačenje priča iz sirovih informacija je još uvijek relativno nova ideja.

  • Mnogo vremena treba uložiti u analiziranje i razumijevanje podataka, čak i kada se posjeduju neophodne vještine. S obzirom na to da ga je teško uklopiti u kratkoročni ciklus vijesti, data novinarstvo se često koristi za dugoročne istraživačke projekte. *Podaci koje objavljuju vlade su često nepotpuni ili zastarjeli. Veoma često javne baze podataka se ne mogu koristiti u istraživačke svrhe bez dodavanja preciznijih informacija koje se dobiju na osnovu Zakona o slobodi pristupu informacijama.

  • Zagovaračke grupe, stručnjaci i istraživači često imaju više vremena i sredstava od novinara da obave opsežnije istraživanje podataka. Zajednički rad u timovima sa njima može biti jako plodonosan.

Lucy Chambers i Jonathan Gray, Open Knowledge Foundation