Priručnik za data novinarstvo 1.0
Loading

Kriza u Eurozoni

Mi izvještavamo o krizi u Eurozoni. O svakom njenom aspektu. O drami nastaloj zbog sukoba između vlada i gubitka životnih ušteđevina, reakcijama svjetskih vođa, rigoroznim mjerama i protestima protiv rigoroznih mjera. Svakog dana Wall Street Journal objavljuje tabele sa podacima o gubicima posla, sve manjim BDP-om, kamatama, poniranjem svjetskih tržišta. Te cifre su sve veće i sve više zastrašujuće.

Urednici The Page One-a su sazvali sastanak na kojem su se diskutovale ideje o reportažama za kraj godine, i dok sam odlazila sa tog sastanka, pomislih: kako li izgleda proživljavati ovo?

Da li će biti kao i 2008., kada sam otpuštena sa posla i kada su loše vijesti neprestano pristizale? Svako veče smo za večerom razgovarali o poslu i novcu i skoro zaboravili na to da bi to moglo uzrujati moju kćerku. A vikendi su bili najgori. Pokušavala sam da ignorišem strah koji me nije popuštao i tjeskobu koja me gušila. Da li se sad porodice u Grčkoj ovako osjećaju? Ili u Španiji?

Okrenula sam se i otišla do Mikea Allena, urednika Page One, te mu spomenula ideju da o krizi izvještavamo kroz porodice u Eurozoni tako što ćemo prvo pregledati podatke, zatim demografske profile kako bismo uvidjeli sastave tih porodica i onda to sve spojili sa slikama i intervjuima, te audio zapisima generacija. Koristili bismo odličnu metodu portretiranja, glasove i podatke.

Kada sam se vratila za svoj sto, napisala sam sažetak i nacrtala logo.

Figure 3. Kriza u Eurozoni: sažetak (Wall Street Journal)

Naredne tri sedmice sam tragala za brojkama: statistike o brakovima, stopi smrtnosti, veličini porodica i troškovima za zdravstveno osiguranje. Čitala sam o stambenim situacijama i stopi razvoda, te pregledala ankete o imovinskom stanju i štednim stopama. Pregledala sam državne statistike, kontaktirala UN-ov Ured za stanovništvo, IMF, Eurostat i OECD, sve dok nisam pronašla ekonomistu koji je cijelu svoju karijeru posvetio potrazi za podacima o porodicama. On me je uputio stručnjaku za sastav porodica. Ona me je uputila ka zvaničnim dokumentima vezanim za tu temu.

Zajedno sa urednikom, Samom Enriquezom, suzili smo izbor zemalja. Sakupili smo tim kako bismo se dogovorili o vizuelnom izgledu, te odredili koji će novinari biti zaduženi za tekst, audio materijal i samu priču. Matt Craig, urednik fotografije u The Page One, dao se u potragu za fotografima. Matt Muray, zamjenik glavnog i odgovornog urednika za izvještavanje iz svijeta, nadređenima je poslao memorandum u kojem je tražio pomoć od novinara. (Ovo je bilo ključno: pomoć od samog vrha.)

Ali prvo podaci. Koliko sam samo jutara provela prebacujući podatke u tabele i praveći grafikone kako bih uočila trendove: smanjenje ušteđevina, nestajanje penzija, broj majki koje se vraćaju na posao, troškovi zdravstvenog, te vladini dugovi i nezaposlenost. Koliko sam samo popodneva provela proučavajući grupisane podatke, te poredeći zemlje međusobno kako bih pronašla priče.

Nakon sedam dana, izgubila sam se u podacima i počelada sumnjam u sebe. Možda mi je pristup bio pogrešan. Možda nisu bitne zemlje, već očevi i majke, djeca, bake i dede. Podataka je bilo sve više.

I sve manje. Ponekada bih satima prikupljala podatke da bi se ispostavilo da mi zapravo ništa ne govore. Ili da sam kopala po potpuno pogrešnom setu brojki. A ponekada su podaci jednostavno bili prestari.

Figure 4. Procjena korisnosti podataka može iziskivati veoma mnogo vremena (Sarah Slobin)

A onda bi se podaci ponovo povećali jer bih uvidjela da imam dodatnih pitanja i da i dalje ne razumijem porodice.

Morala sam to vidjeti da bih shvatila. Tako da sam nabrzaka napravila seriju grafika u Illustratoru i počela da ih uređujem.

Kako su se ukazali grafici, tako se ukazala i jedna smislena slika porodica.

Figure 5. Grafička vizualizacija: pronalaženje smisla u trendovima i obrascima koji se kriju u setovima podataka (Sarah Slobin)
Figure 6. Brojke su ljudi: vrijednost podataka leži u individualnim pričama koje te brojke predstavljaju (Wall Street Journal)

Tako smo otpočeli. Nazvala sam svakog novinara pojedinačno. Poslala sam im tabele, objasnila im uopšteno ideju i uputila otvoreni poziv da nađu priče koje smatraju značajnima i koje će krizu približiti našim čitaocima. Trebale su nam jedna mala porodica u Amsterdamu i veće porodice u Španiji i Italiji. Htjeli smo da saslušamo više generacija kako bismo vidjeli na koji način njihova lična historija utječe na odgovore koje ponude.

Poslije toga sam rano ustajala kako bih mogla provjeravati svoj e-mail, jer sam imala u vidu različite vremenske zone. Novinari su mi se javili sa dobrim temama, kratkim pregledima i iznenađenjima koje nisam očekivala.

Znali smo da za fotografije želimo portrete različitih generacija. Mattova ideja je bila da njegovi fotografi prate svakog člana porodice jedan cijeli dan. Odabrao je novinare fotografe koji su radili po cijelom svijetu, pisali vijesti i čak izvještavali iz ratova. Matt je želio da zadnja fotografija uvijek bude porodična večera. Sam je predložio da navedemo i hranu koju tada budu jeli.

Dalje je ostalo samo da čekamo da vidimo kakvu će priču fotografije ispričati. Šta će nam ispričati članovi porodica. Dizajnirali smo interaktivnu aplikaciju. Ukrala sam paletu od romana Tintin i tako smo je doradili. I kada smo sve sastavili i dobili osnovne skice za priču, dodali smo neke izvorne tabele, ali ne previše njih. Samo toliko da naglasimo svaku priču i težinu teme kojom se bavi. Tako su podaci postali male pauze u priči.

Figure 7. Život u Eurozoni (Wall Street Journal)

Na kraju, podaci su bili ljudi; oni su bili fotografije i priče. Oni su oblikovali svaku od priča i izazivali tenzije između zemalja.

Kada je došao trenutak objavljivanja, tačno prije Nove godine, kada smo se i duboko zamislili nad tim šta li vrijeme nosi, sve članove porodica sam znala po imenu. I danas se pitam kako su. I ne smeta mi ukoliko ovo i ne liči na data projekat. Jer trenuci koji su dokumentovani u "Životu u Eurozoni", priče o ljudima koji sa svojim porodicama za jelom razgovaraju o poslu i životu predstavljaju priče koje smo mogli da podijelimo sa našim čitaocima. A to nam je omogućilo razumijevanje podataka.

Sarah Slobin, Wall Street Journal