Priručnik za data novinarstvo 1.0
Loading

Različiti grafikoni pričaju različite priče

U ovom digitalnom svijetu koji obećava 3D iskustvo, ponekad zaboravimo da smo dugo vremena imali samo olovku i papir. Sada o tom statičnom, ravnom mediju razmišljamo kao o drugorazrednom građaninu, a zapravo smo stotinama godina pisali i štampali i smo uspjeli steći ogromno znanje o tome kako da prenesemo kvantitativne podatke na papir. Dok su interaktivni dijagrami, vizualizacije kvantitativnih podataka i infografike najnovija moda, oni isključuju mnoge odlične prakse koje smo naučili. Samo ako se vratimo kroz historiju dijagrama i grafova možemo razumjeti koliko znanja iza toga stoji, te to znanje iskoristiti u novim medijima.

Neki od najpoznatijih dijagrama i grafova su nastali iz potrebe da se bolje objasne tabele sa mnogo kvantitativnih podataka. William Playfair je bio škotski poliglota koji je živio od druge polovine XVIII do ranog XIX vijeka. Sam je predstavio svijetu mnoge dijagrame koje i danas koristimo. U svojoj knjizi iz 1786., Komercijalni i politički atlas, Playfair je predstavio bar dijagram da bi jasno vizuelno prikazao uvoz i izvoz Škotske, što je bio novi način prikazivanja kvantitativnih podataka.

Nakon toga je popularizirao omraženi tortni dijagram knjigom Statistički molitvenik iz 1801. Potreba za ovim novim formama dijagrama i grafova nastala je u trgovini, ali, kako je vrijeme prolazilo, pojavili su se i drugi koji su se koristili za spašavanje života. John Snow je 1854. kreirao slavnu "Mapu kolere u Londonu", stavljajući male crne pravougaonike preko adresa gdje su zabilježeni slučajevi kolere. Vremenom se moglo vidjeti da je izbila epidemija i mogle su se pokrenuti aktivnosti za obuzdavanje problema.

Kako je vrijeme prolazilo, ljudi koji su koristili ove dijagrame postajali su sve hrabriji i ekperimentisali su, pomjerajući taj medij prema onome koji danas poznajemo. André-Michel Guerry je prvi objavio ideju mape na kojoj su regioni obojeni različitom bojom na osnovu određene varijable. On je 1829. kreirao prvu mapu u kojoj su različita područja različito nijansirana u zavisnosti od vrijednosti statističke varijable (choropleth mapa) tako što je osjenčio regione Francuske prema nivou kriminala. Danas se takve mape koriste da se prikažu izborni rezultati, ko je za koga glasao, distribucija zdravstva i mnoge druge, geografski povezane varijable. To izgleda kao jednostavna ideja, ali čak i danas teško ju je savladati i razumjeti ako se ne koristi pažljivo.

Figure 11. Rani bar dijagram (William Playfair)
Figure 12. Mapa kolere u Londonu (John Snow)
Figure 13. Choropleth mapa Francuske koja pokazuje nivoe kriminala (André-Michel Guerry)

Postoje mnogi alati koje dobar novinar mora poznavati i posjedovati da bi kreirao vizualizacije. Pri tome je najbitnija odlična osnova za izradu dijagrama i grafova. Sve što kreirate treba poticati iz serije osnovnih dijagrama i grafova. Ako možete savladati osnove, onda možete početi praviti i složenije vizualizacije koje se sastoje iz ovih osnovnih elemenata.

Dva osnovna tipa dijagrama su bar dijagram (stubični dijagram) i linijski dijagram. Iako su slični po upotrebi, mogu se dosta razlikovati u značenju. Uzmimo kao primjer mjesečnu prodaju neke kompanije u toku jedne godine. Imat ćemo 12 stubova koji predstavljaju novčanu zaradu za svaki mjesec (Figure 14).

Figure 14. Jednostavni bar dijagram: koristan kada se predstavljaju pojedinačne informacije

Sada ćemo vidjeti zašto to trebaju biti stubovi a ne linija. Linijski dijagram predstavlja kvantitativne podatke koji se ne prekidaju. A kada analiziramo prodaju, iznosi se odnose na svaki mjesec pojedinačno. Kada to prikažemo u bar dijagramu, znamo da je firma u januaru zaradila $100, a u februaru $120. Ako bi se to prikazalo linijom, i dalje bi na početku svakog mjeseca bile iste vrijednosti, ali bi izgledalo da je 15. januara zarada iznosila $110. A to nije tačno. Stubovi se koriste za posebne jedinice mjere, dok se linije koriste za vrijednost koja se ne prekida, kao npr. temperatura.

Figure 15. Jednostavni linijski dijagram: koristan za prikazivanje informacija koje se ne prekidaju

Možemo vidjeti da je temperatura u 8.00 iznosila 20ºC, a u 9.00 22ºC. Ako pogledamo kolika je bila temperatura u 8.30, reći ćemo 21ºC, što je tačna pretpostavka, jer se temperatura ne prekida i tačke nisu zbirovi drugih vrijednosti, već predstavljaju tačnu vrijednost u datom momentu ili procjenu između dvije tačne vrijednosti.

I stub i linija imaju svoje zbirne varijacije (Figure 17). To je odličan alat za pričanje priče koji može funkcionisati na različite načine. Uzmimo za primjer firmu koja ima tri poslovnice.

Za svaki mjesec imamo tri stuba, po jedan za svaku poslovnicu, ukupno 36 za cijelu godinu. Kada ih postavimo jedan pored drugog (Figure 16), možemo odmah vidjeti koja poslovnica ima najveću zaradu koji mjesec. To je zanimljiva i validna priča, ali postoji i ona skrivena u istim poadcima. Ako stubove saberemo i pretvorimo u jedan, dobijemo samo jedan zbirni za svaki mjesec i više ne možemo tako jednostavno vidjeti koja poslovnica ima najveću zaradu, ali možemo vidjeti u kojem mjesecu je cijela firma najbolje poslovala.

Figure 16. Dijagram sa grupisanim stubovima
Figure 17. Dijagram sa zbirnim stubovima

Oba načina predstavljaju validan prikaz iste informacije, ali daju dvije različite priče nastale na osnovu istih kvantitativnih podataka. Kao novinar, najbitnije je da kada radite s podacima prvo izaberete priču koju želite ispričati. Da li je to priča o tome koji je mjesec najbolji za poslovanje, ili možda koja poslovnica najbolje posluje? Ovo je samo primjer, ali to je zapravo fokus data novinarstva - postaviti pravo pitanje prije nego odete predaleko. Priča će vas sama navesti na to koju vizualizaciju trebate koristiti.

Bar i linijski dijagram su zaista osnova data novinarstva. Odatle možete proširiti priču na histograme, ´horizont´ grafike, ´sparkline´ grafike, ´stream´ grafove i druge koji imaju slična svojstva, ali se koriste za različite situacije, uključujući količinu kvantitativnih podataka ili izvor i lokaciju grafa unutar teksta.

Mapiranje je oblik dijagrama koji se najčešće koristi u novinarstvu. Vrijeme, količina i geografija su ono što je zajedničko za sve mape. Uvijek želimo znati koliko je nečega u jednom području u odnosu na nešto drugo ili kako se kvantitativni podaci mijenjaju iz jednog područja u drugo. Dijagrami toka i choropleth dijagrami su veoma korisni alati koje trebate znati koristiti kada radite sa vizualizacijama u novinarstvu. Ključno je da znate kako pravilno bojama označiti mapu a da ne navedete čitaoce na pogrešan zaključak. Političke mape su uglavnom označene bojom, po principu sve ili ništa za pojedina područja, čak i ako je u nekim dijelovima zemlje pobjeda bila za samo 1%. Boja se ne mora nanositi binarno, različite nijanse na osnovu određenih grupa mogu se pažljivo koristiti. Razumijevanje mapa je bitan dio novinarstva. Mape lako odgovaraju na pitanje GDJE, jedno od novinarskih 5 W pitanja.

Kada savladate osnovne tipove dijagrama i grafova, možete početi sa kreiranjem ljepših vizualizacija. Ako ne razumijete osnove, onda vaša podloga za daljnje kreiranje nije sigurna. Na sličan način učite kako biti dobar pisac: rečenice trebaju biti kratke, uvijek treba misliti na publiku i ne smijete previše komplikovati kako biste djelovali pametno, već čitaocu trebate prenijeti značenje. Ne biste trebali ni pretjerivati sa kvantitativnim podacima. Početi sa manjom količinom podataka je najefikasniji način da se ispriča priča, i onda je polako širite i to samo kada je neophodno.

Najbolja pisanje je sažeto. U rečenici ne bi trebalo biti suvišnih riječi, u paragrafu ne bi trebalo biti nepotrebnih rečenica, isto kao što na crtežu ne treba biti suvišnih linija ili mašina ne treba imati suvišnih dijelova. Pisac zbog toga ne treba pisati samo kratke rečenice, ili izbjegavati detaljnije opise i samo okvirno obraditi temu, već svaka njegova riječ treba nešto značiti.

Elements of Style (1918)
— William Strunk Jr.

U redu je ako ne iskoristite sve detalje u priči. Ne trebate tražiti dozvolu da pišete sažeto, sažetost bi trebala biti pravilo.

Brian Suda, (optional.is)