Priručnik za data novinarstvo 1.0
Loading

Predstavljanje kvantitativnih podataka javnosti

Postoji mnogo različitih načina da svoje podatke predstavite javnosti - od toga da objavite neobrađene setove podataka uz priču, do toga da kreirate lijepe vizualizacije i interaktivne internet aplikacije. Pitali smo vodeće data novinare za savjet kako predstaviti kvantitativne podatke javnosti.

Vizualizirati ili ne vizualizirati?

Ponekad kvantitativni podaci mogu ispričati priču bolje od teksta ili slika i baš se zbog toga u zadnje vrijeme u redakcijama mnogo govori o aplikacijama za vijesti i vizualizaciji kvantitativnih podataka. Sve veći interes budi ogroman broj (često besplatnih) novih alata i tehnologija kreiranih da pomognu i onim novinarima koji imaju velikih tehničkih poteškoća da kvantitativne podatke pretvore u vizuelnu priču.

Alati poput Google Fusion Tables, Many Eyes, Tableau, Dipity i sl. olakšali su kreiranje mapa, dijagrama, grafikona ili čak kompletnih data aplikacija, što su ranije mogli uraditi samo stručnjaci. Ali, s obzirom da sada za to gotovo da ne postoje prepreke, pitanje na koje novinari sada moraju odgovoriti nije toliko da li se može uraditi vizualizacija, već da li bi je trebalo uraditi. Uraditi lošu vizualizaciju kvantitativnih podataka je gore nego nemati je nikako.

Aron Pilhofer, New York Times

Upotreba pokretnih slika

Uz kratku priču, dobro tajmirane animacije i jasna objašnjenja, pokretne grafike mogu oživjeti kompleksne brojeve i ideje, vodeći publiku kroz priču. Video predavanja Hansa Roslinga su odličan primjer toga kako kvantitativni podaci mogu oživjeti da bi nam ispričali priču na ekranu. Mislim da je i The Economistov Shoe-throwers' index (indeks bacača cipela) dobar primjer upotrebe videa da bi se ispričala priča zasnovana na brojkama, čak i ako se ne slažete s njihovom metodologijom. Ovaj tip vizualizacije ne bi se trebao predstaviti statičnim slikama, previše toga se dešava. Ali, ako je proučavamo korak po korak, moći ćemo razumjeti kako i zašto su došli do ovog indeksa. Uz pomoć pokretnih slika i kratkih animacija pojačat će se dojam onoga što publika čuje; audio pratnja i vizuelna pomagala omogućavaju nezaboravan način pričanja priče.

Lulu Pinney, freelance infographic designer

Ispričati svijetu

Naš rad obično počinje u Excelu. To je vrlo jednostavan način da se provjeri ima li nešto zanimljivo u kvantitativnim podacima. Ako dbijemo utisak da ima, prelazimo u redakciju. Veoma smo sretni što smo smješteni odmah pored glavnog deska za vijesti u Guardianu. Tada odlučujemo na koji način vizualizirati podatke ili ih prikazati na stranici. Onda pišemo i kratak tekst uz to. Dok pišem, obično držim i manju verziju spreadsheeta pored teksta. Često ću i analizirati uporedo s pisanjem, da bih izabrao najzanimljivije detalje. Onda ću to objaviti i provesti neko vrijeme na Twitteru, pisati ljudima o tome i provjeriti da se link na tekst pojavljuje na svim pravim mjestima.

Pola prometa nekih naših online članaka dolazi sa Twittera i Facebooka. Ponosni smo što je prosječno vrijeme koje ljudi provedu na Datablogu 6 minuta, za razliku od drugih Guardianovih stranica na kojima korisnici u prosjeku provedu 1 minutu. 6 minuta je prilično dobro vrijeme, a vrijeme provedeno na stranici je jedna od ključnih stavki kada se mjeri naš promet.

To nam istovremeno pomaže i da ubijedimo naše kolege u vrijednost onoga što radimo. To i data priče na kojima smo do sada radili, a za koje svi znaju: COINS, WikiLeaks i neredi u Velikoj Britaniji. Za podatke o troškovima COINS, imali smo 5-6 specijaliziranih reportera koji su radili na tome da izlože svoje mišljenje o kvantitativnim podacima koje britanska vlada objavi. Imali smo još jedan tim od 5-6 ljudi koji je bio zadužen za objavu troškova britanske vlade koji su iznosili preko £25.000, u kojem su bili i poznati reporteri kao što je Polly Curtis. WikiLeaks je očigledno bio isto tako velika priča, sa mnogo priča o Iraku i Afganistanu. I neredi u Velikoj Britaniji su bila velika priča, sa preko 550.000 posjeta u dva dana.

Ali nije sve samo u kratkoročnom uspjehu, bitno je i da budemo pouzdan izvor korisnih informacija. Pokušavamo biti mjesto na kojem možete dobiti smislene informacije o temama koje pokrivamo.

Simon Rogers, the Guardian

Objavljivanje podataka

Vrlo često ćemo kvantitativne podatke objaviti na stranici u obliku vizualizacije i u formi koja omogućava lako skidanje seta podataka. Naši čitaoci mogu proučavati kvantitativne podatke kroz vizualizaciju ili koristeći ih na neki drugi način. Zašto je to bitno? Povećava transparentnost The Seattle Timesa. Čitaocima pokazujemo iste podatke koji su nas doveli do bitnih zaključaka. A ko ih koristi? Naši kritičari naravno, ali i svi oni koje interesuje priča i sve njene posljedice. Kada su podaci dostupni javnosti, mi možemo iskoristiti savjete ovih kritičara i čitalaca o stvarima koje smo možda previdjeli i tome što bismo mogli još istražiti, a sve to je bitno kada se želite baviti kvalitetnim novinarstvom.

Cheryl Phillips, The Seattle Times

Otvaranje podataka

Omogućiti korisnicima jednostavan pristup kvantitativnim podacima koje koristimo u svom poslu je ispravno iz nekoliko razloga. Čitaoci mogu biti sigurni da ne zloupotrebljavamo podatke da bismo donijeli neispravne zaključke. Činiti podatke dostupnima je tradicija društvenih nauka, koja omogućava istraživačima da ponove naš rad. Ako ohrabrimo čitaoce da istraže podatke, to može dovesti do nastavka priče. Na kraju, čitaoci koje interesuju vaši podaci i koji se uključe, najvjerovatnije će ponovo posjetiti stranicu.

Steve Doig, Walter Cronkite School of Journalism, Arizona State University

Pokretanje platforme s podacima dostupnim javnosti

U La Naciónu, objavljivanje kvantitativnih podataka je sastavni dio novinarskih aktivnosti. U Argentini ne postoji zakon o slobodi pristupa informacijama, niti državni portal s podacima, stoga nam je veoma bitno da našim čitaocima omogućimo pristup podacima koje koristimo u našim pričama.

Mi stoga objavljujemo neprerađene struktuirane kvantitativne podatke kroz integriranu platformu Junar i Google Spreadsheets. Otvoreno ohrabrujemo druge da koriste naše podatke i objašnjavamo kako to uraditi uz pomoć dokumentacije i video tutorijala.

Pored toga, neke od ovih setova podataka i vizualizacije predstavljamo na našem Nación Data blogu. To radimo da bismo proširili znanje o kvantitativnim podacima i alatima za objavljivanje podataka u Argentini i da bismo pokazali drugima na koji način sakupljamo podatke, na koji način ih koristimo i kako se mogu ponovo upotrijebiti.

Od kada smo u ferbruaru 2012. otforili platformu, dobili smo mnogo ideja i sugestija vezanih za setove podataka, uglavnom od ljudi iz akademskih i istraživačkih krugova, ali i studenata koji su veoma zahvalni svaki put kada im odgovorimo sa rješenjem ili određenim setom podataka. Ljudi se isto tako uključuju i komentarišu naše podatke na Tableau, pa smo nekoliko puta bili i najkomentarisanija i najposjećenija stranica na ovom servisu. 2011. godine imali smo 7 od 100 najgledanijih vizualizacija.

Angélica Peralta Ramos, La Nación (Argentina)

Učiniti podatke ljudskim

S obzirom da rasprava o velikim podacima prerasta u opširniju raspravu, jedan dio konstantno nedostaje - ljudski faktor. Dok mnogi od nas misle da su kvantitativni podaci disocijativni, od stvarnosti odvojeni brojevi, oni su ustvari mjera opipljivih (i vrlo često ljudskih) stvari. Kvantitativni podaci su vezani za stvarne živote stvarnih ljudi, i, kada želimo da se bavimo brojevima, moramo uzeti u obzir sisteme svijeta iz kojeg podaci dolaze.

Uzmite naprimjer kvantitativne podatke o lokaciji koji se upravo u ovom momentu skupljaju sa miliona telefona i mobilnih uređaja. Lako je misliti o ovim podacima (geografska širina, dužina i vrijeme) kao o "digitalnim isparenjima", ali oni su zapravo momenti izdvojeni iz naših ličnih priča. Iako djeluju suhoparno i hladno kada ih čitamo u tabelama, kada dozvolimo ljudima da svoje podatke stave na mapu i ponovo ih pregledaju, desi se neka vrsta ponovnog pregleda uspomena, ljudski i snažno.

Podatke o geolokaciji trenutno mnogo koriste tzv. treće osobe – programeri, veliki brendovi i ljudi iz marketinga. Dok druga lica (telekomi i menadžeri uređaja) posjeduju i zadržavaju podatke, prva osoba u ovoj jednačini, a to ste vi, nema ni pristup niti kontrolu nad tim informacijama. U odjelu za istraživanje i razvoj NY Times-a, pokrenuli smo probni projekat OpenPaths da bismo omogućili javnosti da istraže svoje podatke o lokaciji, ali i da istovremeno osjete koncept posjedovanja podataka. Ljudi bi trebali imati kontrolu nad brojevima koji su tako usko vezani za njihove živote i iskustva.

Novinari igraju veoma važnu ulogu kada je u pitanju unošenje ljudskosti u kvantitativne podatke. Kada urade to, oni imaju moć da promijene shvatanje javnosti o podacima i sistemima iz kojih ovi brojevi dolaze.

Jer Thorp, Data Artist in Residence: New York Times R&D Group

Otvoreni podaci, otvoreni kod, otvorene vijesti

A 2012. godina može se nazvati godinom otvorenih vijesti. To je u središtu naše uredničke ideologije i ključna poruka našeg trenutnog brendiranja. Stoga je jasno da nam je potreban otvoren proces za data novinarstvo. Taj proces se ne smije svoditi samo na otvorene podatke, već i biti omogućen otvorenim alatima. Nadamo se da ćemo do kraja godine uspjeti uz svaku vizualizaciju koju objavimo napraviti i pristup podacima na osnovu kojih je urađena i kodu koji ih pokreće.

Mnoge alatke koje se sada koriste za viualizaciju su zatvoreni programi. Druge dolaze sa ograničavajućim licencama koje zabranjuju upotrebu derivacijskih podataka. Trenutno dostupne pen source biblioteke često riješe pojedinačne probleme, ali ne nude širu metodologiju. Sve to ljudima otežava da se nadovežu na rad jedni drugih. I sve to češće prekida konverzacije nego što ih pokreće. Zbog toga mi razvijamo otvorene alate za interaktivno pričanje priče – Projekat Miso (@themisoproject).

O ovom poslu razgovaramo sa drugim medijskim organizacijama. Potrebno je da se cijela zajednica uključi kako bi se ostvario puno potencijal softvera otvorenog koda. Ako uspijemo, to će kreirati sasvim novu dinamiku sa našim čitaocima. Njihov doprinos neće morati biti samo u obliku komentara, već će moći i širiti naš rad, rješavati bagove i koristiti podatke na neočekivane načine.

Alastair Dant, the Guardian

U posljednjih nekoliko godina radio sam sa nekoliko gigabajta podataka za projekte i članke, od skeniranih kucanih tabela iz 1960-ih do 1,5 gigabajta kvantitativnih podataka koje je objavio WikiLeaks. Uvijek je bilo teško ubijediti urednike da sistematski objavljuju izvore podataka u otvorenom formatu kojem je lako pristupiti. Zaobilazeći problem, dodao sam link Skidanje podataka unutar članaka, upućujući na arhive u kojima se nalaze dokumenti ili na relevantne Google Doc linkove. Zanimanje potencijalnih ponovnih korisnika je bilo isto kao zanimanje za programe koje sponzorira vlada (veoma, veoma malo). Ipak, nekoliko primjera upotrebe podataka je omogućilo novi uvid i podstaklo konverzacije koje su vrijedile tih nekoliko dodatnih uloženih minuta.

Nicolas Kayser-Bril, Journalism++

Morate znati čim raspolažete

Morate znati čim raspolažete. Velika je razlika između hakiranja iz zabave i ozbiljnog programiranja. Budite sigurni da radite s ljudima koji imaju odgovarajuće sposobnosti potrebne za vaš projekt. Nemojte zaboraviti dizajn. Upotrebljivost, doživljaj korisnika i dizajn prezentacije mogu veoma mnogo utjecati na uspjeh vašeg projekta.

Chrys Wu, Hacks/Hackers