Početak Poglavlje: Prikupljanje podataka Dalje: Nalaženje podataka na internetu

"Wobbing" djeluje. Koristite ga!

Korištenje zakona o slobodi pristupa informacijama – ili wobbing, kako ga ponekada nazivaju – je odličan alat. Međutim, on zahtijeva metodu, a često i upornost. Slijede tri primjera koja ilustruju prednosti i izazove vezane za wobbing koji dolaze iz mog iskustva kao novinara istraživača.

Studija slučaja 1: Subvencije za farme

Svake godine EU plaća skoro 60 milijardi eura farmerima i farmerskoj industriji. Svake godine. Ovo traje od kraja 1950-ih i političari su tvrdili da te subvencije pomažu našim najsiromašnijim farmerima. Međutim, prvi odgovor na zahtjev o pristupu o informacijama u Danskoj 2004. je otkrio da su to samo tvrdnje. Mali farmeri su se borili za opstanak, kako su često isticali i privatno i u javnosti, a u stvarnosti novac je dobivala nekolicina zemljoposjednika i poljoprivredna industrija. Tako da me očito zanimalo sljedeće: da li se ovo dešava i u ostatku Evrope?

U ljeto 2004. sam od Evropske komisije tražio određene podatke. Svake godine u februaru Komisija prima podatke od zemalja članica. Ti podaci pokazuju ko se prijavljuje za fondove EU, koliko ih dobije, te da li sredstva dobiju za obrađivanje zemlje, razvoj u regionu ili za izvoz mlijeka u prahu. Tada je Komisija brojke dobivala kao CSV fajlove na CD-u. Tu je bilo dosta podataka, ali je u principu sa njima bilo lako raditi. Naravno, ukoliko ste ih mogli dobiti.

2004 Komisija je odbila da objavi rezultate; kao ključni argument su naveli da su podaci uploadovani u bazu podataka i da preuzimanje zahtijeva dosta posla. Taj argument je evropski ombudsman nazvao hrđavim upravljanjem. Sve dokumente o ovom slučaju možete naći na web sajtu wobbing.eu. U 2004 nismo imali vremena da se bavimo pravnim stvarima, samo smo željeli podatke.

Figure 3. Web sajt sa subvencijama za farme (Farmsubsidy.org)

Udružili smo se sa partnerima širom Evrope kako bismo dobilipodatke iz svake zemlje pojedinačno. Kolege iz Engleske, Švedske i Danske su nam dostavili podatke 2005. Finska, Poljska, Portugal, španske regije, Slovenija i druge zemlje su se također otvorile. Čak sam i u Njemačkoj, u kojoj je teško doći do informacija, imao uspjeha i 2007. dobio podatke iz provincije Sjeverna Rhine-Westfalia. Morao sam se obratiti sudu kako bih dobio podatke – ali su kao rezultat nastali dobri članci u magazinu Stern i Stern online.

Da li su Danska i UK slučajno prve otvorile svoje podatke? Mislim da ne. Ukoliko sagledamo širu političku sliku, subvencije za farmere su se morale posmatrati u kontekstu pregovora sa Svjetskom trgovinskom organizacijom i činjenice da su subvencije bile pod pritiskom. Danska i UK spadaju među liberalnije zemlje u Evropi, tako da su se političke struje vjerovatno već kretale u smjeru transparentnosti.

Tu priči nije bio kraj. Za ostale nastavke i podatke, pogledajte farmsubsidy.org.

Pouka: pozovite se na zakone o slobodi pristupa informacijama (wob-shopping). U Evropi imamo divnu različitost zakona o pristupu informacijama, a različite zemlje imaju različite političke interese u različitim periodima. To možete iskoristiti u svoju korist.

Znajte svoja prava

Kada objavljujete podatke, da li trebate brinuti o autorskim i drugim pravima? Iako ovo uvijek trebate provjeriti sa svojim pravnim timom, generalno pravilo glasi: ako je podatke objavila vlada, ne trebate tražiti ni oprost ni dozvolu; ako ih je objavila organizacija koja ne zarađuje prodajom podataka, ne trebate previše brinuti; ako ih je objavila organizacija koja zarađuje prodajom podataka, onda definitivno trebate tražiti dozvolu.

Simon Rogers, the Guardian

Studija slučaja 2: Nuspojave

Kada se radi o uzimanju lijekova, svi smo mi pokusni kunići. Lijekovi mogu imati nuspojave. Svi to znamo te nastojimo izbalansirati potencijalnu korist sa potencijalnim rizicima, te zatim donijeti odluku. Nažalost, ta odluka nije uvijek bazirana na činjenicama.

Kada tinejdžeri uzmu lijek protiv bubuljica, oni očekuju da će im koža postati glatka, a ne da će ih uhvatiti loše raspoloženje. Međutim, sa jednim lijekom se upravo to desilo – omladina je nakon uzimanja lijeka postala depresivna, pa čak i suicidalna. Informacije o tome koliko je ova nuspojava opasna – što očigledno predstavlja dobar materijal za novinare – nisu bile dostupne.

Postoje kvantitativni podaci o nuspojavama. Proizvođači su obavezni da zdravstvenim vlastima redovno dostavljaju informacije o opaženim nuspojavama. Kada se lijek odobri i izađe na tržište, te informacije drže državne ili evropske vlasti.

Do prvog napretka u priči je ponovo došlo na državnom nivou u Danskoj. Dok je dansko-nizozemsko-belgijski tim obavljao prekogranično istraživanje, svoje podatke je otvorila i Holandija. Još jedan primjer pozivanja na zakon o slobodi pristupa informacijama: u ovom slučaju nam je od velike pomoći bilo to što smo holandskim vlastima istakli da su u Danskoj ti podaci dostupni.

Ali priča je bila istinita: u Evropi je omladina bila sklona samoubistvu, a, nažalost, u nekim zemljama je bilo i zabilježenih slučajeva samoubistva, kao posljedica uzimanja pomenutog lijeka. Novinari, istraživači i porodica jedne od žrtava su udružili snage kako bi došli do ove informacije. Evropski ombudsman je pomogao da Evropska agencija za medicinu ispoštuje transparentnost i čini se da je u tome i uspio. Sada je na novinarima bio zadatak da izvuku kvantitativne podatke i detaljno analiziraju materijal. Jesmo li svi pokusni kunići, kao što je to rekao jedan od istraživača, ili su mehanizmi kontrole dovoljno oštri?

Pouka: kada je u pitanju transparentnost, nikada ne prihvatajte negativan odgovor. Budite uporni i priču pratite dugo vremena. Stvari se mogu promijeniti nabolje i nekada kasnije vam omogućiti bolje uslove za izvještavanje.

Studija slučaja 3: Krijumčarenje smrti

Moderna historija može biti krajnje bolna za cijele narode, naročito nakon ratova i u periodu tranzicije. I kako onda novinari mogu doći do podataka za istraživanje kada su, naprimjer, ratni profiteri na vlasti? Upravo ovim pitanjem se pozabavio tim novinara iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Tim je istraživao trgovinu oružjem u bivšoj Jugoslaviji za vrijeme UN-ovog embarga na početku 1990-ih. Osnovu istrage su činili dokumenti iz istrage koju je sproveo parlament. Kako bismo dokumentovali rute po kojima se oružje prevozilo i razumjeli samu strukturu te trgovine, bilo je potrebno istražiti brojeve brodova u lukama i registracijske tablice kamiona.

Parlamentarna komisija u Sloveniji je istraživala slučajeve ratnog profiterstva na Balkanu, ali nikada nisu došli do nekog zaključka. Međutim, slovenački tim je uspio doći do krajnje vrijednog niza povjerljivih dokumenata, uključujući i 6.000 stranica koje su dobili pozivajući se na Zakon o slobodi pristupa informacijama.

U ovom slučaju, podaci su se morali ekstraktovati iz dokumenata i sortirati u baze podataka. Uz dodatne podatke, analize i istraživanja, uspjeli su mapirati brojne rute nelegalne trgovine oružjem.

Tim je uspješno obavio zadatak i dobio jedinstvene rezultate za koje su već osvojili prvu nagradu. Najbitnije je to što je priča značajna za cijeli region i mogu je preuzeti novinari iz drugih zemalja kroz koje je ova smrtonosna roba prolazila.

Pouka: preuzmite sirove materijale čak i kada ih nađete na neočekivanim mjestima i kombinujte ih sa postojećim podacima koji su dostupni javnosti.

Brigitte Alfter, Journalismfund.eu

Sloboda informacija na Balkanu

Mnoge Balkanske zemlje imaju problema sa korumpiranim vladama. Korupcija je obično još veća kada se radi o odgovornosti lokalnih vlasti. Grupa srbijanskih novinara okupljenih oko beogradskog Centra za istraživačko novinarstvo je nekoliko mjeseci istraživala dokumente dobivene na osnovu zahtjeva za pristup informacijama iz preko 30 lokalnih opština u 2009. Prije toga, skoro ništa nije bilo dostupno javnosti. Ideja je bila da se nabave originalni vladini registri i da se podaci stave u tabele, nakon čega bi se osnovnim provjerama i uporedbama između opština došlo do maksimalnih i minimalnih cifara. Osnovni indikatori su bili budžetski iznosi, redovni i specijalni troškovi, plate službenika, putni troškovi, broj zaposlenih, troškovi za mobilne telefone, dnevnice, troškovi nabavke itd. Bio je to prvi put da su novinari tražili takve informacije.

Rezultat je iscrpna baza podataka koja izlaže brojna lažna predstavljanja, spletke i slučajeve korupcije. Lista visoko plaćenih gradonačelnika pokazuje da je njih nekoliko dobijalo više novca od predsjednika Srbije. Mnogi drugi zvaničnici su bili preplaćeni i dobijali ogromne nadoknade putnih troškova i dnevnice. Naši teško stečeni podaci o javnim nabavkama su pomogli da se na ovu zbrku skrene pozornost. Više od 150 priča je proizašlo iz ove baze podataka i mnoge od njih su prenijeli lokalni i državni mediji u Srbiji.

Naučili smo da upoređivanje arhiva sa sličnim podacima sličnih vladinih organa može pokazati devijacije i baciti svjetlo na moguću korupciju. Pretjerani i neobični troškovi mogu biti uočeni samo poređenjem.

Djordje Padejski, Knight Journalism Fellow, Stanford University

Početak Poglavlje: Prikupljanje podataka Dalje: Nalaženje podataka na internetu