Priručnik za data novinarstvo 1.0
Loading

Vaše pravo na podatke

Prije nego pošaljete zahtjev za informacijama, trebate provjeriti da li su podaci koje tražite već dostupni – ili su ih drugi već tražili. U prethodnom poglavlju možete naći prijedloge gdje da ih potražite. Ukoliko ste ih već tražili i niste uspjeli naći, onda biste mogli poslati formalni zahtjev. Slijedi nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći da napravite efikasniji zahtjev.

Planirajte unaprijed kako biste uštedjeli na vremenu

Planirajte da predate formalni zahtjev za pristup informacijama svaki put kada tražite neke informacije. Bolje je da ne čekate da iscrpite sve ostale mogućnosti. Uštedjet ćete na vremenu ukoliko zahtjev pošaljete na početku istrage i onda istraživanje obavljate paralelno. Spremite se na čekanje; ponekada organima javne uprave treba dosta vremena da procesuiraju zahtjeve, tako da je bolje kada to očekujete.

Provjerite pravila o naknadama

Prije nego što počnete slati zahtjeve, provjerite pravila o naknadama za predavanje zahtjeva ili preuzimanje informacija. Tako ćete znati koja su vaša prava ukoliko vam neki zvaničnik zatraži novac. Možete tražiti da vam dokumente dostave u elektronskoj formi kako biste izbjegli troškove kopiranja i poštarine, stoga se sjetite da u zahtjevu navedete da informacije želite u elektronskoj formi. Tako ćete izbjeći plaćanje naknada, osim, naravno, ukoliko informacija nije dostupna u elektronskoj formi, mada danas uglavnom postoji mogućnost skeniranja dokumenata koji nisu digitalizirani tako da se mogu poslati elektronskom poštom.

Saznajte koja su vaša prava

Saznajte koja su vaša prava prije nego što počnete, tako da znate šta predstavnici vlasti jesu ili nisu obavezni uraditi. Naprimjer, većina zakona o slobodi pristupa informacijama određuje zakonski rok unutar kojeg vam organi vlasti moraju poslati odgovor. Na globalnom nivou, taj rok se u većini slučajeva kreće od nekoliko dana do jednog mjeseca. Pobrinite se da saznate rok prije nego pošaljete zahtjev i zapišite kada ste ga predali.

Vlade nisu obavezne da za vas procesuiraju kvantitativne podatke, ali vam trebaju dati pristup podacima koje posjeduju i, ukoliko se radi o podacima koje moraju posjedovati kako bi obavljali zadatke koji su po zakonu u njihovoj nadležnosti, onda vam ih trebaju moći pokazati.

Recite da znate svoja prava

Obično zakon ne zahtijeva da se morate pozvati na Zakon o slobodnom pristupu informacija, ali se preporučuje da to uradite jer time pokazujete da poznajete svoja prava i moguće je da će primaoca navesti da pravilno procesuira vaš zahtjev u skladu sa zakonom. Naglašavamo da je za zahtjeve koje šaljete EU bitno da navedete da se radi o zahtjevu za pristup dokumentima i najbolje je spomenete Odredbu 1049/2001.

Neka bude što jednostavnije

U svim zemljama je bolje početi sa jednostavnim zahtjevom za informacijama i onda poslati dodatna pitanja nakon što dobijete prvobitne informacije. Tako ne rizikujete da će javna institucija odužiti sa odgovorom jer se radi o ˝kompleksnom zahtjevu˝.

Neka zahtjev bude fokusiran

Zahtjev za pristup informacijama koje su u posjedu jednog odjela će vjerovatno odgovor dobiti mnogo brže nego zahtjev za koji je potrebno prikupiti odgovore iz različitih odjela unutar jednog organa vlasti. Zahtjev za koji se vlasti moraju obratiti trećoj strani (npr. privatnoj firmi koja posjeduje određene informacije, drugoj vladi koje se ti podaci tiču) može na odgovor čekati jako dugo. Budite uporni.

Razmišljajte o tome kako funkcioniše arhiviranje podataka

Pokušajte saznati koji podaci se prikupljaju. Naprimjer, ukoliko dobijete praznu kopiju formulara kojeg policija ispunjava nakon saobraćajne nesreće, možete vidjeti koje informacije bilježe ili ne bilježe nakon automobilskih nesreća.

Budite precizni

Prije nego što predate zahtjev, razmislite o sljedećem: da li je na bilo koji način dvosmislen? Ovo je naročito bitno ukoliko planirate uporediti kvantitativne podatke od različitih predstavnika vlasti. Naprimjer, ukoliko tražite cifre iz prethodne tri godine, neki organi će vam poslati informacije o prethodne tri kalendarske godine, a drugi o prethodne tri fiskalne godine, tako da ih nećete moći direktno uporediti. Ukoliko želite svoj pravi zahtjev sakriti u obliku nekog generalnog, onda zahtjev trebate napisati tako da uključi i informacije koja vas interesuju, ali ne smijete otići preširoko tako da ne bude jasno šta tražite i zbog toga ne dobijete odgovor. Precizni i jasni zahtjevi obično rezultiraju bržim i boljim odgovrima.

Predajte više zahtjeva

Ukoliko niste sigurni gdje trebate predati svoj zahtjev, ništa vas ne sprečava u tome da zahtjeve istovremeno pošaljete u dva, tri ili više organa. U nekim slučajevima, različiti organi će vam ponuditi različite odgovore, ali ovo vam zapravo može pomoći jer vam nudi potpuniju sliku o dostupnim informacijama o predmetu koji istražujete.

Predajte međunarodne zahtjeve

Zahtjevi se sve češće mogu predati elektronski, tako da nije bitno gdje živite. Isto tako, ukoliko ne živite u zemlji u kojoj želite predati zahtjev, ponekada ga možete poslati u ambasadu i oni bi ga trebali proslijediti odgovarajućem organu vlasti. Prvo trebate provjeriti sa ambasadom da li su spremni to uraditi – ponekada osoblje ambasade nije upoznato sa zakonom o slobodi pristupa informacijama i ako je to slučaj, bezbjednije je zahtjev predati direktno u sam organ vlasti.

Pošaljite testni krug zahtjeva

Ukoliko planirate isti zahtjev poslati na više organa vlasti, prvo pošaljite testnu verziju na nekoliko adresa. Tako ćete saznati da li koristite pravilnu terminologiju kako biste dobili materijal koji želite i da li je moguće odgovoriti na vaša pitanja te ćete, ukoliko je potrebno, moći prepraviti zahtjev prije nego ga pošaljete ostalima.

Očekujte izuzetke

Ukoliko mislite da se izuzeci mogu primijeniti na vaš zahtjev, onda u zahtjevu odvojite pitanja o potencijalno osjetljivim informacijama od ostalih informacija za koje možete procijeniti da ne potpadaju pod izuzetke. Zatim svoja pitanja razdvojite na dva zahtjeva i pošaljite ih odvojeno.

Tražite pristup dokumentima

Ukoliko živite tamo gdje se drže informacije (npr. u glavnom gradu u kojem se čuvaju dokumenti), možete tražiti da pregledate i originalne dokumente. Ovo vam može pomoći kada tražite informacije koje se drže u ogromnom broju dokumenta koje želite pregledati. Pristup bi trebao biti besplatan i trebali biste tim dokumentima moći pristupiti u razumno vrijeme i kada vama to odgovara.

Sve bilježite!

Zahtjev napravite u pismenoj formi i sačuvajte kopiju ili evidenciju kako biste u budućnosti mogli dokazati da ste poslali zahtjev, ukoliko budete morali pisati žalbu jer vam odgovor nije dostavljen. Ovako ćete i dobiti dokaz da ste poslali zahtjev ukoliko planirate da o tome pravite priču.

Neka bude javno

Ubrzajte odgovore tako što ćete javno objaviti da ste predali zahtjev: ukoliko u priči koju objavite navedete da ste predali zahtjev, moguće je da ćete tako javne institucije pritisnuti da vaš zahtjev procesuiraju i odgovore na njega. Podatke možete ažurirati kada dobijete odgovor na zahtjev – ili ukoliko odgovor ne dobijete ni nakon zadatog roka, i to možete uvrstiti u priču. Ovo ima i dodatnu prednost jer javnost možete informisati o pravu na pristup informacijama, te o tome kako to funkcioniše u praksi.

Note

Postoji i nekoliko odličnih servisa koje možete koristiti da svoj zahtjev, kao i sve naknadne zahtjeve, učinite dostupnima na internetu, kao što je What Do They Know? za organe javne uprave u UK-u, Frag den Staat za organe javne uprave u Njemačkoj i Ask the EU za institucije EU. Projekat Alaveteli pomaže da se slični servisi dovedu u desetine zemalja širom svijeta.

Figure 2. What Do They Know? (My Society)
Uključite kolege

Ukoliko su vaše kolege skeptične prema vrijednosti zahtjeva za pristup informacijama, jedan od najboljih načina da ih uvjerite je da napišete priču koja se zasniva na informacijama koje ste dobili pozivajući se na Zakon o pristupu informacijama. Predlaže se da u završnom članku ili reportaži spomenete da ste koristili pomenuti zakon kako biste naglasili njegovu vrijednost i podigli svijest javnosti o pravu na informacije.

Tražite sirove podatke

Ukoliko želite da analizirate, istražujete ili manipulišete podacima koristeći kompjuter, onda biste podatke trebali eksplicitno tražiti u elektronskom, mašinski čitljivom formatu. Možda ćete htjeti to pojasniti tako što ćete, naprimjer, naglasiti da informacije o budžetu želite u formatu ˝koji je podoban za analizu pomoću softvera za računovodstvo˝. Možda ćete htjeti i eksplicitno tražiti informacije u ´dezagregiranom´ ili ´granularnom´ obliku. O ovome možete pročitati više u ovom izvještaju.

Raspitajte se o organizacijama na koje se Zakon o slobodi pristupu informacijama ne odnosi

Možda želite saznati nešto o nevladinim organizacijama, privatnim firmama, religijskim organizacijama i/ili drugim organizacijama koje ne moraju objavljivati dokumente na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama. Međutim, o informacija o njima je moguće doći tako što se raspitate kod organa vlasti koje moraju poštovati zakone o pristupu informacijama. Naprimjer, možete pitati vladu ili ministarstvo da li su finansirali ili sarađivali sa određenom firmom ili nevladinom organizacijom, te tražiti odgovarajuće dokumente. Ukoliko vam je potrebna dodatna pomoć da sastavite svoj zahtjev o pristupu informacijama, možete pogledati Legal Leaks alat za novinare.

Helen Darbishire (Access Info Europe), Djordje Padejski (Knight Journalism Fellow, Stanford University), Martin Rosenbaum (BBC), Fabrizio Scrollini (London School of Economics and Political Science)

Korištenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama za razumijevanje potrošnje

Koristila sam pravo na pristup informacijama na nekoliko načina kada smo izvještavali o bazi COINS, najvećoj bazi podataka britanske vlade o potrošnji, budžetu i finansijskim informacijama. Početkom 2010, bilo je govora o tome da bi George Osborne, ako postane kancelar, objavio podatke iz baze COINS s ciljem podsticanja transparentnosti u Trezoru. Tada se učinilo kao dobra ideja istražiti podatke i strukturu baze COINS pa sam poslala nekoliko zahtjeva za informacije na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama, jedan za šemu baze podataka, jedan za smjernice koje dobiju radnici na bazi i jedan za [ugovor Trezora sa službom koja održava bazu]. Sve ovo je rezultiralo objavljivanjem korisnih podataka. Tražila sam i oznake za određene vrste potrošnje, što je također objavljeno. Sve je ovo pomoglo u razumijevanju baze COINS kada je u maju 2010. George Osborne postao kancelar i u junu iste godine objavio podatke iz baze. COINS podaci su korišteni na nekoliko web sajtova koji su poticali javnost da istraže podatke – uključujući OpenSpending.org i Guardianov Coins Data Explorer.

Dalje istraživanje je pokazalo da nedostaje veliki dio baze podataka: kompletan izvještaj o svim vladinim računima (Whole of Government Accounts - WGA), 1.500 setova računa za javno finansirane organe. Uložila sam zahtjev za informacije o WGA za 2008/09 ali bez uspjeha. Tražila sam i izvještaj od odjela za reviziju WGA - za koji sam se nadala da će objasniti razloge zbog kojih WGA nije u stanju odgovarajućem za javno objavljivanje. I taj zahtjev je odbijen.

U decembru 2011, WGA podaci su objavljeni sa podacima iz baze COINS. Ipak, htjela sam provjeriti da je to dovoljno za kreiranje kompletnog seta računa za svaki od 1.500 organa uključenih u WGA. Ovo me dovodi do drugog načina na koji sam koristila zahtjev za informacijama: da provjerim da su podaci objavljeni u cilju transparentnosti u Velikoj Britaniji dobro objašnjeni i sadrže ono što bi trebalo sadržavati. Uputila sam zahtjev za informacijama za kompletan set računa za svaki javni organ uključen u WGA.

Lisa Evans, the Guardian